TITOV FORUM

[Rozalin]

Treca sjednica informacionog biroa
Novembra 1949. godine odrzan je u Madjarskoj treci sastanak Informbiroa. Na sastanku su ucestvovale partije Bugarske, Rumunije, Madjarske, Poljske, SSSR, Francuske, Italijei Cehoslovacke. Na dnevnom redu bilo je pitanje „Jugoslovenska Kompartija u rukama ubica i spijuna.“ Konstantovano je da je od proslog sastanka 1948. godine zavrsen prelaz „Titove klike“ od burzoaskog nacionalizma do fasizma.
Dio rezolucije sa tog sastanka govori:
U oblasti unutrasnje politike glavni rezultat unutrasnje izdajnicke klike Tito – Rankovic predstavlja likvidacija narodno demokratskog poretka u Jugoslaviji... Jugoslovenski upravljaci demagoski i besramno obmanjuju narod da oni grade socijalizam u Jugoslaviji. Svakom marksisti je jasno da ni u kakvoj izgradnji socijalizma u Jugoslaviji ne moze biti ni govora kada je Titova klika prekinula sa Sovjetskim Savezom, sa citavim taborom socijalizma i demokratije, lisivsi tada Jugoslaviju glavnog oslonca za izgradnju sociijalizma... Zestina kojom se u Jugoslaviji sprovodi istrebljenje nepokolebljivih boraca za komunizam moze se uporediti samo sa zvjerstvima hitlerovskih fasista i dzelata Caldarisa u Grckoj i Franka u Spaniji...

Ovom „istorijskom dokumentu“ nije potreban komentar.
_________________
MUSKARCI SU RODJENI ZA REVOLUCIONARE,
TIM VISE AKO IMAJU POTPORU U LJUBAVI ZENE

[Rozalin]

U ovon periodu u odbramu zemlje stali su i knjizevnici sa svojim djelima

Pjesma o Titu

U ovoj zemlji zivi covjek i drug i vodja
Josip Broz Tito
I svi koji vole slobodu –
njega vole,
i svi koji se za pravdu bore –
njegovo ime znaju.

U ovoj zemlji zivi covjek i osmijeh
S njegova lica ne silazi,
jer on unaprijed gleda.
Zivi i radi i svijecu u njegovoj sobi
cesto zora ugasi.
I svi koji se raduju sreci –
njega znaju.
njemu pjeva i pastir u planini
I pjesnik bezimeni.

On je nas drug, a drug je - sve.
I borac i pobjednik i graditelj.
i vojnik.
I u radarskom oknu. I na kormilu ladje.
Svuda gdje covjek zivi
I gdje ce jos biti.

U ovoj zemlji zivi covjek i drug i vodja
I gdje je on - tu je radost,
Jer se samo sloboidan covjek raduje
I gdje je on – tu je pobjeda,
jer samo istina pobjedjuje.

Jure Kastelan
_________________
MUSKARCI SU RODJENI ZA REVOLUCIONARE,
TIM VISE AKO IMAJU POTPORU U LJUBAVI ZENE

[Rozalin]

Osamljeni dub

Sami smo. ..Neka. Svi uvjek
Ko dub sto stoji na proplanku svome;
i rasli smo, i listali smo uzalud.
Dugo nas bio vjetar, grad i grom.

Sami smo ali za siroko srce
Samoce nema. Sto vec u njem bje,
Ostaje: ono je nalik na gnjezdo
Sto cuva, sto se u njemu rodi pre:

Cuva i ceka da se laste vrate
Uz pjesmu novu ,u nov Djerdjevdan.
Dub stoji sam na proplanku i znade:
Proci ce sve pa i taj ruzni san.

Vladimir Nazor
_________________
MUSKARCI SU RODJENI ZA REVOLUCIONARE,
TIM VISE AKO IMAJU POTPORU U LJUBAVI ZENE

[Rozalin]

Krilov i Ezop
Vraska je nota diplomatska nota. Napises je pregledas elegantni casopis i mislis : ko je pametan kao ja ! ko ce ovo nadmudriti.... Nevolja je sto se obicno dobija i odgovor... ima i slavnih bar cuvenih nota... A ima i jos slavnih odgovora. Na primjer nota Austro-Ugarske Srbiji od jula 1914. kojom je lija Austrija trazila razne stvari: menjanje udzbenika u Srbiji i slicne stvari, a izmedju ostalog i da austrijski sudovi vode u Srbiji istragu po sarajevskom atentatu i saslusavaju srpske gradjane. Nota je cuvena. Cuvena je samo po drskosti kojom je velika sila Austro- Ugarska pokusala da se mesa u unutrasnje stvari male drzave Srbije, jedino po tome sto je dovela do Prvog svetskog rata. Ali ako je austrijska nota cuvena odgovor srpske vlade bio je slavan. Srpska vlada, vlada malr drzave, cija je prestonica lezala na jednoj obali Save i Dunava, dok je druga obala bila u rukama Ugarske., pa se s nje i kamenicama mogla tuci srpska prestonica. Srpska vlada pristala je na sve zahteve Austro- Ugarske na koje nebi pristala da je bila velika sila ( a onda joj valjda ne bi ni postavljali tako bezobrazne zahtjeve) a odbila je samo jedan da austrougarske vlasti vrse istragu na njenoj teritoriji. Tako je mala Srbija odbila velikoj sili Austro- Ugarskoj da pogazi njen suverenitet. Malo kucence usudilo se da zalaje na velikog slona- kaze basna Krilova- slon je digao nogu da zgazi kucence. Posle cetiri godine slon je poginuo, a malo kucence je dobilo dobar cerek slonovine. Sa karte Ewvrope nestalo je jedne velike sile kao da je nikad nije ni bilo. Nestalo je i male Srbije ali je na njeno mjesto dosla vsca Jugoslavija. Svrsetak price vec nije bio prema basni Krilova.
Mosa Pijade
_________________
MUSKARCI SU RODJENI ZA REVOLUCIONARE,
TIM VISE AKO IMAJU POTPORU U LJUBAVI ZENE

[Rozalin]

Drug Tito nas upozorava, da danas ponovo prijeti nasoj Partiji velika opasnost od raznih pritajenih antipartijskih elemenata, koji su na poziv Informbiroa digli glave da ugroze jedinstvo Partije i jedinstvo naroda nase zenlje. Samo onaj koji ne zna, ili koji nece da zna sta znaci u revolucionarnoj borbi radnicke klase nase zemlje i u revolucionarnoj borbi nasih naroda nas CK i drug Tito, samo onaj koji zeli da se nasa Partija vrati na put frakcionaskih borbi, na put njenog samoubojstva, - moze poslusati glas Infombiroa. Komunisti koji vole nasu Partiju i jedinstvo nasih naroda nece dozvoliti da nasa Partija podje putem svoje propasti i nazatka.

Djuro Salaj
_________________
MUSKARCI SU RODJENI ZA REVOLUCIONARE,
TIM VISE AKO IMAJU POTPORU U LJUBAVI ZENE

[Rozalin]

Prorok nisam, ali...»

Protekla je jos jedna godina teskih casova i iskusenja. Prilikom nastupanja nove 1953, obracajuci se, preko radija gradjanima Jugoslavije, marsal Tito je istakao da se zaista moze s ponosom osvrnuti na sve sto su radni ljudi nasa zemlje postigli u protekloj godini¸ u svim pravcima drustvenog razvitka:
-Narocito mozemo biti ponosni zbog toga sto su uspjesi u nasem razvoju i prosle godine postignuti u neprekidnom sukobu s ogromnim objektivnim teskocama... Ulazimo u novu 1953. godine sa cvrstom vjerom u vrijednost i snagu naseg novog drustvenog sistema u pravilan put izgradnje socijalizma, u nesalomljivo jedinstvo nasih naroda u veliku stvaralacku sposobnost nasih radnih ljudi, a samim tim i u snagu nase zemlje koja ce se oduprijeti svim pokusajima izvana kojima je cilj da nas ometu na na nasem putu razvitka i ugroze nasu nezavisnost... Cinjenice mogu potvrditi da sve dosadasnje oluje kije su prohujale nad nasom zemljom, narocito za posljednje cetiri godine, nisu pokolebale , vec su jos vise ucvrstile vjeru nasih naroda u svoju snagu i stvaralacku sposobnost . One su ucvrstile vjeru da je jedinstvo nasih naroda najspasonosnije sredstvo u odbrani i ocuvanju nase nezavisnosti, naseg postojanja kao snazne socijalisticke zajednice.
14. januara 1953. godine donosenjem Ustavnog zakona o organizaciji i karakteru najvisih organa vlasti- Narodna skupstina je Josipa Broza Tita izabrala za prvog predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Zaklinjem se svojom cascu i cascu radnog naroda Jugoslavije- svecano je izjavio Tito pred poslanicima- da cu sve duznosti predsjednika Republike izvrsavati predano i vrijedno, da cu se pridrzavati Ustava i zakona i drugih odluka Narodne skupstine, da cu cuvati i braniti suverenitet i dostojanstvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije i da cu sve svoje snage zalagati za bolji napredak i procvat slobodne i ravnopravne socijalisticke zajednice nasih naroda.

U svojstvu predsjednika Republike, Tito je marta 1953. godine prvi put zvanicno posjetio jednu stranu zemlju, Veliku Britaniju. Pred ovu njegovu posjetu novinari su anketirali britanske gradjane sta misle o odluci Cercilove vlade da pozove u goste jugoslovenskog marsala Tita. Tom Smit, prodavac novina kod Hajd Parka, odusevljeno ce:

- Titu zelim srdacnu dobrodoslicu. On je dobar covjek. Koga god pape grde mora da je dobar covjek.

Za vrijeme boravka u Londonu Tito je svakodnevno primao mnogo pisama od britanskih gradjana. Javljali su se i bivsi borci koji su u vrijeme rata bili na sluzbi pri britanskim vojnim misijama u Jugoslaviji.

Tako je Ronald Hild, koji je bio u Makedoniji, uz pismo poslao i sliku druga Tita, onu sa plakata kada je bio ucjenjen od Nijemaca. Molio ga je da mu se potpise za uspomenu na dane «Kada sam se i ja borio sa partizanima u sumama Jugoslavije i time doprinio sto me neobicno cini neobicno srecnim, slobodi Jugoslavije, koja danas igra vaznu ulogu u svijetu.»

Margaret Miner, sa Blegton farme u Devonsieru, molila je Marsala da joj omoguci da procita pjesmu koju je napisala u njegovu cast i kojoj je dala ime «Zivio Tito ratnik Slobode».

Ni okean- ni planina
Ni sume- ni reke
Ne mogu da nas odvoje od izvora
Sa kojeg teku misli slobodnih ljudi.

Tito je putovao brodom «Galeb». U London je stigao 16.03. Na Vestminsterskom keju pozdravili su ga vojvoda od Edinburga, britanski premijer Vinston Cercil. ministar inostranih poslova Antoni Idn, prvi lord Admiraliteta admiral Veverli i druge licnosti. Poslije uobicajene ceremonije doceka i obilaska bataljona. Tito je uzeo mikrofon i isporucio tople srdacne pozdrave narodu Velike Britanije na cije je tlo prvi put stupio.

-Iako ova moja posjeta, koja je uslijedila na poziv britanske vlade i gospodina Cercila licno, nema izrazito zvanican karakter ipak sam duboko uvjeren da ce ona mnogo diprinijeti jos jacem ucvrscivanju prijateljstva, medjusobnog razumjevanja i saradnje izmedju nase dvije zemlje... Velika Britanija i Jugoslavija imaju zajednicki zivotni interes da se ocuva mir i stabilnost u svijetu. Nasa najnovija istorija, iskusenja u dva svjetska rata i zajednicka saradnja na dva fronta u ta dva rata, narocito u posljednjem, dovoljna su pouka da znamo ocijeniti kakve bi nam strahote donio novi rat, a kakve nam blagodati nudi mir i stabilnost u svijetu...

Narodi nove Jugoslavije teze istom cilju kao i narodi Velike Britanije, a to je mir u svijetu i prijateljska saradnja, posto su uvjereni da samo u mirnom razvoju mogu obezbjediti svoje blagostanje.

Britanski premijer jos u ratu nije krio svoju zelju da upozna i sretne tog cuvenog i istaknutog partizanskog vodju ovjencanom slavom borbe za slobodu. U svojim telegramima armijskim sefovima u Italiji Cercil je u ljeto 1944. porucio: «Bilo bi steta da propustim sastanak sa Titom, a kojim sam potpuno spreman da diskutujem o politickim pitanjima svake vrste...» Kada su se sastali u Napulju Cercil je hvalio narodnooslobodilacku vojsku.

Od susreta u Napulju do novog vidjenja dvojice drzavnika,- sada marta 1953. u Londonu – proslo je osam i po godina. U medjuvremenu se mnogo toga desilo sto nije islo na ruku prijateljskim odnosima. Manipulacije u u vezi sa sudbinom Jugoslavije i situacija oko Trsta stvarale su zategnute situacije u odnosima izmedju dvije zemlje. Padale su , i s jedna i s druge strane, ostre rijeci. Licne simpatije izmedju dva drzavnika, medjutim ostale su i dalje jake.

Dok su se vozili zajedno u automobilu prema Dauning stritu 11, Cercil je tada otvoreno rekao svome gostu:

- Bio sam ljut na Vas zbog Trsta i Vasih ostrih rijeci
Tito se smjeskao i upitao
-A jeste li sada ljuti?
-Ne sada Vas volim.
Zvanicni razgovori izmedju Tita i Cercila vodjeni su, naravno, iza zatvorenih vrata. Poslije je Tito samo novinarima kratko izjavio:

Mozete da saopcite da smo danas analizirali opcu situaciju, a narocito odbranu od agresije i odbranu mira. Prilikom razgovora zauzeli smo ista gledista kako da se osigura mir u Evropi.

Poslije povratka u domovinu, Tito je u Splitu nesto vise rekao o ovim razgovorima:

- ... Mi smo vrlo lako s njima nasli zajednicki jezik o ovim zajednickim pitanjima... Cercil je s nama razgovarao s otvorenoscu i srdacnoscu i o najkomplikovanijim pitanjima... Ja smatram da je nas put tamo imao ogroman znacaj ne samo za razvoj prijateljskih i saveznickih odnosa vec i za ucvrscenje mira u svijetu, jer se pokazalo da je sposobna prijateljska i korisna saradnja izmedjku drzava sa razlicitim drustvenim sistemima... Mi zelimo prijaqteljske odnose sa svakom zemljom koja nas postuje i smatra ravnopravnim... I bas to ravnopravno tretiranje Jugoslavije, jedne male zemlje... jos vise nam je ulilo povjerenje u same sebe i ukazalo nam da mi u Jugoslaviji treba da produzimo tim putem.

Iz Moskve je, upravo kad se Tito spremao na put u Veliku Britaniju, stigla senzacionalna vijest- 05. marta 1953. umro je Josip Visarionovic Staljin. Dan ranije 04.marta, TASS je objavio vijest da je Staljin ozbiljno bolestan. Objavljen je i bilten o stanju njegovog zdravlja:

« U noci 01. marta 1953. J. V Staljin je imao iznenadni izliv krvi u mozak, koji je pogodio zivotne oblasti mozga usljed cega je doslo do paralize desne noge i desne ruke uz gubitak svijesti i moci govori. Na dan 02. i 03. marta preduzeto je cjelishodno lijecenje, kako bi se poboljsale poremecene funkcije disanja i krvotoka, koje dosad nije izazvalo znacajniji preokret u toku bolesti. Od 0200 sata 04. marta stanje zdravlja J. V. Staljina i dalje je ozbiljno. Nastupili su znacajni poremecaji disaanja: disanje do 36 u minutu, ritam disanja poremecen s periodicnim dugim pauzama. Puls ubrzan do 120 u minutu, potpuna aritmija. Krvni pritisak maximum 120, minimum 20. temperatura – 38,2. s obzirom na poremecaj disanja i krvotoka doslo je do pomanjkanja kiseonika. Stepen poremecaja funkcija mozga unekoliko se povecao. U ovom trenutku preduzimaju se terapijske mjere kako bi se uspostavile vazne zivotne funkcije organizma.»

Saopstenje su potpisali ministar zdravlja Tretjakov i deset profesora clanova Akademije medecinskih nauka. Staljin je umro sutradan u 2150 po moiskovskom odnosno u 1950 po nasem vremenu. Vijest o njegovoj smrti objavljena je u zajednickom saopstenju CK KPSS i sovjetske vlade.

Svega nekoliko dana prije ove vijesti Tita su u Beogradu posjetili dopisnici listova Dejli ekspres i Kriscen sajens Rene Malkolm i Erik Borne, upitavsi ga izmedju ostalog, sta misli o izjavi britanskog premijera Vinstona Cercila da bi on volio da se sastane sa Ajzenhauerom i Staljinom kad bi mogao da vjeruje da bi taj sastanak bio koristan. Jer, i Staljin je navodno izjavio da bi se sastao sa ovom dvojicom.».. Ne vjerujem da bi bilo neceg realnog od svega toga», rekao je Tito novinarima, «posto nista nije pripremljeno i posto nista ni na jednoj tacki do sada nije doslo do priblizavanja. Ovakvim sastancima moraju predhoditi pripreme, ako se zeli nesto realno postici... Mislim da je to bio jedan Staljinov propagandni balon, a ne vidim ni jednu stvar koja bi pokazivala da Staljin zeli da se rijese konkretna pitanja.»

Bila je to posljednja izjava marsala Tita o Staljinovoj politici za zivota ovog sovjetskog drzavnika. Ali sta ce sada biti kad je Staljin umro? Hoce li biti bolje ili gore? Pitali su Tita jos dok je boravio u Londonu, ali tek kad se vratio u Beograd 31. marta 1953. Tito je rekao sta misli :

- Jasno je da smo mi imali velikih teskoca i da je nama bas od njega dislo ono najteze u nasoj istoriji, da smo mi bili osamljeni , da je tada pod njegovim rukovodstvom sovjetska uprava htjela da zdrobi Jugoslaviju da je podjarmi da je potcini . ja vjerujem da je on ubrzo uvidio da se prevario, da su se i drugi prevarili. Razumije se da nemamo obicaj, kad o mrtvom protivniku govorimo , da ga kritikujemo i kudimo, ali to su cinjenice...Medjutim , ja i mnogi od mojih saradnika vjerovali smo dok je Staljin ziv, on nece poceti rat koji bi doveo do sovjetskog sukoba, jer je on u tom pogledu bio pametan civjek i ne bi odlucio da zagazi u tako nesto. Ali, on je svom snagom vodio hladni rat i i rukovodio njime, narocito protiv nase zemlje.

No sta ce biti sada, poslije Staljinove smrti, kada su dosli novi ljudi, Maljenkov i drugi? Nece li oni uciniti neke nepromisljene korake i zagaziti u rat?

Na zajednickoj sjednici CK KPSS i ministarskog savjeta odmah poslije Staljinove smrti, reorganizovana je drzavna uprava i naimenovani su novi funkcioneri. Za predsjednika Ministarskog savjeta naimenovan je Georgij Maljenkov, a za prvr podpredsjednike Berija, Molotov, Bulganjin i Kaganovic. Molotov je postao prvi ministar inostranih poslova umjesto Visinskog, Bulganjin je naimenovan za ministra vojske. CK KPSS je rjesio da ima samo jedan organ Prezidijum u koji su izabrani , Maljenkov, Berija, Molotov, Vorosilov, Hruscov, Bulganjin, Kaganovic, Mikojan, Saburov, i Pjervuhin. Pogrebne svecanosti obavljene 09.03. na Crvenom trgu, gdje su govorili Maljenkov, Berija i Molotov. Balzamovano tijelo Staljina polozeno je u mauzolej pored Lenjinovog.

- ...Prorok nisam, prorokovati ne mogu – rekao je Tito- ali mogu na osnovu poznavanja ljudi i cinjenica, na osnovu objektivnog, , svestranog prosudjivanja reci da ne vjerujem da ce oni to uciniti. Ja mislim da ce oni, vidjevsi da su snage miroljubivog svijeta sve jace i jace nastojati da na neki nacin nadju izlaz iz ovog corsokaka, u koji ih je dovela njihova poslijeratnq politika... Mi u Jugoslaviji bili bismo sretni kad bi oni jednog dana priznali da su pogrijesili prema nasoj zemlji. Nas bi to radovalo. Mi cemo cekati. Mi cemo vidjeti.

Tito je uvjereno govorio da narodi Jugoslavije mogu mirno gledati u svoju buducnost:

- Mi smo danas, razumije se, mnogo jaci nego sto smo bili 1948. godine mbnogo i mnogo jaci u svakom pogledu. Nas prestiz i nase pozicije u medjunarodnim razmjerama, medju miroljubivim narodima, silno su ojacali, bez obzira na to sta neka piskarala u nekim drzsavama pisu iz neprijateljskih pobuda prema nama, jer to nije odraz misljenja ogromne vecine ljudi tih zemalja. Nasa zemlja je silno ojacala i ona je danas postigla vec ogroman ugled u citavom svijetu.
_________________
MUSKARCI SU RODJENI ZA REVOLUCIONARE,
TIM VISE AKO IMAJU POTPORU U LJUBAVI ZENE